Njemačka i Francuska podrivaju Šengenski sporazum?

Dvije evropske sile bi željele da se omogući privremeno ponovno uvođenje graničnih kontrola usljed zabrinutosti zbog ilegalne imigracije

Za povratak graničnih kontrola: Merkel i Sarkozi (Foto: calvin.edu)
Za povratak graničnih kontrola: Merkel i Sarkozi (Foto: calvin.edu)

Njemačka i Francuska žele da oslabe evropski sporazum o slobodnom kretanju, objavio je „Zidojče cajtung“. Te dvije države bi željele da se omogući privremeno ponovno uvođenje graničnih kontrola usljed zabrinutosti zbog ilegalne imigracije.

Jedan berlinski zvaničnik je kazao da taj potez ne bi trebalo tumačiti kao pomoć kampanji Nikole Sarkozija da osvoji još jedan mandat.

Prije devet mjeseci, Danska je odlučila da ponovo uvede kontrole na svojim granicama sa Njemačkom i Švedskom. Kopenhagen je objasnio da je to neophodno kako bi se spriječila ilegalna imigracija i organizovani kriminal.

Uvecaj!

Berlin i ostale evropske prijestonice su reagovale munjevito i nedvosmisleno, opisavši potez Danske kao „loš dan za Evropu“.

Njemačko ministarstvo spoljnih poslova je poručilo da se Šengenski sporazum „ne može kršiti“, podsjetio je „Špigl“.

„Zidojče cajtung“ je objavio da su ministri unutrašnjih poslova Njemačke i Francuske, Hans-Peter Fridrih i Klod Gean, poslali pismo Evropskoj uniji, tražeći izmjene Šengenskog sporazuma, koji je potpisan 1985. kako bi se uklonile granične kontrole unutar Evrope.

Ponovno uvođenje kontrola, kako piše „Zidojče cajtung“, bilo bi omogućeno kao „krajnja mjera na ograničeni vremenski period“ ukoliko bi se ispostavilo da granične kontrole na jugu i istoku Evrope ne mogu da spriječe ilegalnu imigraciju.

Ministri u pismu takođe kažu da bi kontrole bile uvođene na period od 30 dana.

Uvecaj!

Prijedlog će biti razmatran na samitu ministara unutrašnjih poslova sljedeće nedjelje, piše list.

Međutim, malo je vjerovatno da će odluka biti donesena prije juna. Šengen trenutno omogućava ponovno uvođenje kontrola samo u vanrednim okolnostima.

Njemačka je, kako piše „Špigl“, posljednji put uvela kontrole tokom Svjetskog prvenstva 2006. godine, kako bi presrela fudbalske huligane.

Jedan visoki diplomata EU izjavio je za „Zidojče cajtung“ da je novi prijedlog „iznenađujući“, ali da nije prvi put da njemački šef policije kritikuje Šengen.

Uvecaj!

I Francuska je nedavno izrazila frustraciju tim sporazumom.

Sarkozi je u martu, tokom predizborne kampanje, zaprijetio da će se Francuska povući iz režima slobodnog putovanja ako EU ne pooštri zakone o imigraciji.

„U vrijeme ekonomske krize, ako Evropa ne bude birala ko može preći njene granice, ona više neće moći da finansira svoju socijalnu državu“, rekao je Sarkozi, koji tokom predizbornih kampanja naglašava svoj konzervativni kredibilitet.

Posljedice Olandove pobjede

Njemačka kancelarka Angela Merkel je ranije ove godine podržala Sarkozijevu namjeru da osvoji još jedan mandat strahujući da će njegov socijalistički rival Fransoa Oland insistirati na izmjenama nekoliko sporazuma EU, čiji je cilj rješavanje trenutne krize eura.

Ipak, kako je jedan izvor iz Merkeline administracije izjavio za „Zidojče cajtung“, prijedlog Fridriha i Geana ne bi trebalo smatrati kao pomoć Sarkoziju pred izbore.

Ankete uoči prvog kruga izbora pokazuju da je Sarkozi rame uz rame sa glavnim rivalom, ali da će izgubiti od Olanda u drugom krugu, dvije nedjelje kasnije. On bi tako postao prvi predsjednik od 1981. koji nije uspio da veže dva mandata.

Posljedice njegovog mogućeg poraza osjetiće se puno dalje od Pariza.

Osim sa Angelom Merkel oko pitanja Evrope i eurozone, Sarkozi ima kontroverzne, ali i vrijedne saveze – sa Britancima oko vojnih pitanja, uključujući rat u Libiji; sa predsjednikom SAD Barakom Obamom oko tema koje uključuju Iran i Izrael, NATO i Rusiju, piše „Njujork tajms“.

Pobjeda Olanda, koji se zalaže za veće oporezivanje bogatih i daje primat rastu nad mjerama štednje, stvorila bi napetost sa Njemačkom i uzdrmala finansijska tržišta koja su već napeta zbog veličine francuskog duga.

Oland je takođe rekao da bi povukao francuske vojnike iz Avganistana ranije nego što NATO planira. Ipak, kako piše „Tajms“, on je kazao da bi prvo posjetio Berlin, bez obzira na to koliko bi doček bio hladan.

Čak i ako se izvuče u drugom krugu 6. maja, Sarkozi je suočen sa dilemom da li da ostane na desnoj strani ili da se pomjera ka centru, navodi „Njujork tajms“.

I da li će to biti toliko bitno u državi koja se divi onome što je obećao na početku mandata prije pet godina - „raskid“ sa prošlošču – ali ne onome što je postigao, a to je stagnirajuća ekonomija i najviša stopa nezaposlenosti posljednjih godina.

Sarkofobija

Još veći problem za Sarkozija je to što ga mnogi Francuzi, kako pokazuju ispitivanja javnog mnjenja, jednostavno ne vole.

Mnogi će glasati u drugom krugu za dosadnog Olanda ili jednostavno ostati kod kuće, radije nego da omoguće Sarkoziju još jedan petogodišnji mandat u Jelisejskoj palati.

Od momenta kada je preuzeo funkciju 2007. godine, nijedan francuski predsjednik modernog doba nije bio predmet tako očiglednog prezira, ocjenjuje "BBC". Taj animozitet se, pritom, prilično razlikuje od protivljenja njegovoj aktuelnoj politici.

„To je iracionalna mržnja prema Sarkoziju kod većeg dijela javnosti, i ona igra veliku ulogu na ovim izborima“, rekao je Žan-Sebastjen Feržu, urednik portala "Atlantiko".

"Iracionalna je, jer ako ljude pitate za određenu Sarkozijevu politiku a ne pomenete njegovo ime, oni će je podržati", objasnio je Feržu.

On smatra da je glavni razlog neprijateljstva taj što je Sarkozi prvi francuski lider koji se bez ustručavanja deklarisao kao desničar.

„To je ironično jer je on, ustvari, ideološki putpuno nestrukturiran“, kazao je Feržu.

"BBC" navodi da se „sarkofobija“ osjeća u kafićima i kulturnim salonima buržoaskog Pariza, gdje predsjednika smatraju vulgarnim, opsjednutim novcem, polurasistom i opasnim.

Nedavno je reditelj Matju Kasovic rekao da ako predsjednik uđe u drugi krug izbora, to će biti pokazatelj da je Francuska „neofašistička i kolaboracionistička“ zemlja.

Revolucionarna i romantična tradicija

Žil-Vilijam Goldnadel, desničarski pravnik i polemičar, smatra da korijeni antisarkozizma leže u javnoj kulturi koja i dalje naginje ka ljevici.

„To je ta stara tradicija, revolucionarna i romantična – koja prezire sve što miriše na novac ili privilegije.”

Katrin Naj, Sarkozijeva biografkinja, misli da je predsjednik izuzetno loš u komunikaciji i da je žrtva vatrenog temperamenta.

„Nikad ne iskoristi svoje uspjehe, mijenja temu svakog dana, ljudi sjutra zaborave šta je rekao juče, on pomućuje mozak,“ izjavila je za „Njujork tajms“.

„On ima neke dobre ideje i narod kaže da moramo reformisati državu u svijetu surove konkurentnosti.

Međutim, Sarkozi ispašta zbog svog ponašanja, manira – uvijek u žurbi pokušava da riješi problem – a Francuzima se to nije svidjelo,“ rekao je Kristijan Malar, analitičar koji radi za francusku televiziju.

Pisac Andre Berkof, autor djela „Hajka na Sarkoa”, smatra da Francuzi ne vole Sarkozija jer im je rekao neke neprijatne istine.

„Francuzi su bili srećni dok su imali za predsjednika Miterana ili Širaka, lidere koji su pothranjivali njihovo postrevolucionarno vjerovanje da su oni neka vrsta izabranog naroda za koji ne važe uobičajena ekonomska pravila”, ocijenio je Berkof.

Autor: Angelina Šofranac

Objavljeno: 20.04.2012 22:11